Nedjelja, 23 Travanj 2017

Kuda ide hrvatska muška odbojka?

Objavljeno Četvrtak, 29 Siječanj 2015 22:16 Autor:
Kuda ide hrvatska muška odbojka? cev.lu

Situacija u hrvatskoj odbojci općenito je jako loša, bilo da govorimo o ženskoj ili muškoj. Klubovi nam odustaju od europskih natjecanja, a i kada nastupe bilježe se prilično loši rezultati, no to nije krivnja samih klubova već cjelokupnog odnosa prema odbojci u Hrvatskoj za koji se ne može reći ni da je maćehinski. Zbog toga na neki način pati i seniorska nacionalna momčad. 

Dok je u većem dijelu Europe i svijeta odbojka u usponu (kroz TV prava, sponzore, gledatelje) u Hrvatskoj ona nikad nije bila na nižim granama, pogotovo ona muška. Klubovi grcaju u neimaštini, većina njih jedva ima samo za najnužnije troškove kotizacija i plaćanja sudaca, plaće igrača su u sferi znanstvene fantastike, a sve se slabije radi i s mlađim dobnim kategorijama. Nepostojanje jedinstvene lige za kadete i juniore znači da klubovi, iz godine u godinu, imaju sve manju bazu igrača jer, kako ćete privući dijete u sport bez da mu pružite mogućnost odigravanja utakmica s vršnjacima u kontinuitetu i pravilan razvoj i solidne uvjete za rad. Situacija u Hrvatskoj je takva da jedinice lokalne i regionalne samouprave "upumpavaju" novac u trećeligaške nogometne klubove, a s tom količinom novca odbojkaški klub osvoji naslov prvaka Hrvatske. Ipak, to je neka druga tema. 

Govoriti o kvaliteti lige je bespredmetno. Mnogi treneri ne žele javno izreći što je toliko očito odnosno da je ovo jedno od najslabijih, ako ne i najslabije izdanje prvenstva Hrvatske od samostalnosti. Istina, prvenstvo je zanimljivije jer su manje kvalitativne razlike između klubova, ali to nije i ne može biti utjeha. Praktično smo jedina liga u Europi, i jedna od 20-ak u svijetu, u kojoj klubovi ne koriste sve blagodati programa Data volley. Porazan podatak. Recimo u Srbiji, koja je ekonomski slabija od Hrvatske, svi klubovi imaju Data volley i statistika je dostupna doslovno nakon 10-ak sekundi od završetka utakmice. Isto tako u Sloveniji, Austriji, Mađarskoj. Zapravo, teško je naći bilo koju iole ozbiljniju ligu čiji se klubovi ne koriste spomenutim programom. Također, klubovi nemaju obavezu snimanja utakmica što je također nužno za napredak odbojke. Postoje nekolicina klubova koji to rade, ali... Zanimljivo da se od svih trenera o gore navedenim prijedlozima, koji sigurno mogu podići razinu muške odbojke, očitovao (javno, s konkretnim prijedlozima) samo trener Mladosti Marine Kaštela, Ivan Rančić. 

Interes za odbojku praktično ne postoji, vidjeti makar snimku neke utakmice prvenstva Hrvatske je nemoguće, a direktni prijenosi su utopija. U isto vrijeme na jedinoj i pravoj sportskoj televiziji (kako je opisana pri pokretanju rada) gledamo konjički sport, snowboarding ili snimke juniorskih utakmica nogomentnog prvenstva Hrvatske. Ligaške utakmice prenosi internetski portal LAOLA, pa je neshvatljivo kako jedna austrijska "internet televizija" pokazuje interes za hrvatsku ligu, a niti jedna domaća ne. Na prijenose ovogodišnjeg finala Kupa Hrvatske gledam kao izuzetak, a ne pravilo. 

Ne moramo otići daleko da vidimo posve suprotan pristup i odnos prema odbojci. U Srbiji državna televizija prenosi jednu utakmicu u kolu svaki tjedan, slično je u Sloveniji, a Austrija ili Mađarska (!) su po tom pitanju nekoliko svjetlosnih godina ispred nas. Naravno, dio odgovornosti ide i prema samim klubovima koji su se prepustili situaciji i tu rade jako malo, te HOS-u. Sigurno je da bi se TV prijenosima povećala popularnost odbojke, da bi se privukli potencijali ulagači i prikazala odbojka kao jedan od najatraktivnijih sportova uopće. 

Prije nekoliko godina klubovi poput zagrebačke ili kaštelanske Mladosti, Rovinja, Murse igrali su europska natjecanja (nebitno da li su bili uspješni ili ne), no ove sezone samo su se u Rovinju odlučili na europsku avanturu. Nisu se proslavili, što je i logično s obzirom na kroničnu neimaštinu, nizozemski Landstede Zwolle i slovački Chemes Humenne su se pokazali previsokim preprekama. Ponavljam, nizozemski i slovački, klubovi srednje niže europske klase. Ipak, treba Rovinježima skinuti kapu što su se uopće odvažili na izlazak u Europu jer bi zaista bio nezapamćeni presedan da jedna država s tako bogatom odbojkaškom tradicijom nije imala predstavnika u natjecanjima pod okriljem CEV-a u muškoj konkurenciji. Slijedom svega navedenog hrvatska klupska muška odbojka zauzima 24. mjesto na CEV-ovoj ljestvici, a ispred nas su odbojkaške "velesile" poput Izraela, Estonije ili Bjelorusije. Izgubili smo jedino mjesto u CEV kupu, a izgubiti ćemo i jedno od tri u Challenge kupu ako se nastavi (a vjerojatno hoće) tendencija odustajanja od europskih natjecanja i loših rezultata.

Nekad smo imali predstavnika na Final Fouru Lige prvaka (zagrebačka Mladost u ranim 90-im godinama prošlog stoljeća), međutim danas je suludo očekivati da ćemo imati predstavnika u grupnoj fazi istog natjecanja. Hrvatska muška klupska odbojka propustila je priliku za uzlet kada je Mladost Zagreb osvojila drugo mjesto u Challenge kupu u sezoni 2009/2010. Recimo "mladostaši" su tada u četvrtfinalu izbacili jaki ukrajinski Lokomotiv Kharkov s dvije pobjede 3:2. Od tada se štošta promijenilo, Mladost je praktično nestala s odbojkaške karte Europe, a taj isti Lokomotiv je samo nekoliko mjeseci kasnije zaigrao u najjačoj svjetskoj ligi, ruskoj Superligi, i izborio četvrtfinale doigravanja. Tko zna što bi bilo da se našao novac za te dečke koji su danas nositelji seniorske reprezentacije, ali odgovor na to pitanje nikad nećemo saznati. 

'Ajmo malo o reprezentaciji. Seniori su nas razveselili osvajanjem drugog mjesta u Europskoj ligi prije dvije godine. Odlično su se prilagodili tadašnjim promjenama pravila (set do 21) i bez sjajnog Igora Omrčena pokazali da imaju kvalitetu za igranje na visokoj svjetskoj razini. Hrvatska je tada pobjeđivala Bjelorusiju i Tursku, reprezentacije koje su dva mjeseca kasnije igrale na Europskom prvenstvu u Poljskoj i Danskoj. Mogu i dalje nabrajati. Iza nas je ostala Češka koja je prošlo ljeto igrala u Svjetskoj ligi (uopće nisu bili loši) dok su jedino od naših dečki bili bolji Belgijanci koji su ostvarili veliki uspjeh u Svjetskoj ligi prošlo ljeto i koji imaju barem 500 puta bolje uvjete za rad od nas. Medijski je ovaj uspjeh bio manje popraćen od toga što je neka hrvatska kvazi zvijezda popila na zagrebačkoj špici. Tužno i jadno.

Prošle godine se nije imalo novca (zbog nastupa ženske reprezentacije na FIVB-ovom Gran Prixu) da se odigra najmanje osam, a najviše 12 utakmica Europske lige pa je drugo mjesto, u daleko jačoj konkurenciji, ostalo "neiskorišteno". Natjecanje je osvojila Crna Gora, s gotovo istom momčadi, koju je Hrvatska dvaput dobila u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo samo nekoliko tjedana ranije. Crnogorce ćemo ovog ljeta gledati u Svjetskoj ligi. Još jedan protivnik Hrvatske u tim kvalifikacijama imao je odlično ljeto. Riječ je o Nizozemskoj koja se plasirala na Final Four druge jakosne skupine Svjetske lige, a i oni igrali u istom sastavu kao u kvalifikacijama. Da ne zaboravim tu Nizozemsku dobili smo i u kvalifikacijama za SP godinu prije te u kvalifikacijama za Olimpijske igre u Londonu.

Gdje smo mi bili? Nigdje. Doslovno nigdje. Hrvatska je 2006. bila druga u Europskoj ligi i od tada je prošlo sedam godina do još jednog velikog rezultata. Hoće li nam trebati još sedam-osam-devet godina za drugi dobar rezultat? Prema svemu prikazanom u zadnje dvije godine Hrvatska zaslužuje mjesto i priliku u Svjetskoj ligi, međutim tamo ćemo gledati reprezentacije poput Kazahstana, Tunisa ili Meksika. 

Plasirali smo se na Europsko prvenstvo u Italiji i Bugarskoj, prvo nakon 2007. godine i EP-a u Rusiji kada smo bili posve ravnopravni Bugarskoj, Italiji i Finskoj. Opet je taj veliki rezultat popraćen na sramotan način. Moglo smo pročitati tek pokoji članak u novinama, a u pregledu sportskih dostignuća u 2014. nije ni spomenut dok je ženska reprezentacija spomenuta samo u kontekstu Svjetskog prvenstva u Italiji dok se o nastupu na Gran Prixu nije rekla niti jedna jedina riječ. Zato se spominje i veliča sedmo-osmo mjesto u nekim sportovima dok je plasman na EP u odbojci posve nebitan za hrvatske sportske novinare. 

I u HOS-u se moraju zapitati o tretmanu odbojke općenito, a pogotovo muške seniorske reprezentacije i klubova. Mora se pokrenuti marketinška kampanja promocije reprezentacije i klubova, kao i rezultata koji su fantastični s obzirom na stanje i uvjete u našoj odbojci koje bih okarakterizirao kao srednjovjekovne. 

Situacija je zabrinjavajuća i krajnje je vrijeme da se nešto pokrene u muškoj odbojci. Pod "pokrene" mislim da konstruktivan dijalog i konkretne mjere HOS-a, klubova, jedinica lokalne i regionalne samouprave, ali i HOO-a kao krovne organizacije sporta u Hrvatskoj. Treba nam program razvoja mladih igrača, trebaju nam sve pogodnosti koje nudi današnja tehnologija i tu HOS mora dati najveći doprinos. Bez toga ćemo stagnirati i gledati druge reprezentacije i klubove, s puno manje talenta, kako napreduju do razina o kojima mi možemo samo sanjati. Zato se pitam kuda ide hrvatska muška odbojka? 

Autor: A.Softić

Adnan Softić

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Newsletter

Pretplatite se na naš newsletter. Budite u toku s našim vijestima i proizvodima iz Webshopa.

Ne šaljemo spam poruke!