Subota, 27 Svibanj 2017
×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 150

Lekcije japanskih trenera

Objavljeno Četvrtak, 19 Rujan 2013 10:52 Autor:
Lekcije japanskih trenera Foto: OI London 2012

Tijekom priprema za novu sezonu HAOK Mladost je imao čast ugostiti dvojicu kvalitetnih japanskih trenera. Shigeyoshi Sato i Kunimasa Sato su specijalisti za rad s mlađim dobnim kategorijama u Japanu.

U Zagreb su došli u želji za novim iskustvom i stručnim usavršavanjem te pritom podijelili mnoge korisne informacije s našim trenerima i igračima. Poznato je da je Japan odbojkaška velesila i tradicionalno poznat po tehničkom perfekcionizmu.  Mnoge zemlje u svijetu su preuzimale njihove metode (najviše SAD i Nizozemska). Ono najvažnije što smo zapamtili je sljedeće:

Biti trener i igrač u Japanu je prilično ozbiljna stvar

Puno ozbiljnija nego kod nas i pri tome mislim na mlađe kategorije. Japanci su prihvatili školski sustav. Sve osnovne i srednje škole kao i fakulteti imaju svoju odbojkašku ekipu. Klubovi su isključivo profesionalni seniorski i ne bave se mlađim dobnim kategorijama. Na primjer jedna trinaeastogodišnjakinja za svoju školu trenira u prosjeku pet sati dnevno, svaki dan, šest dana u tjednu. Trenira se i za vrijeme školskih praznika. U godinu dana, može dobiti slobodno od odbojke najviše tjedan dana. Učenike ništa ne obavezuje da treniraju za školu. To je njihova slobodna odluka, ali kad odluče, onda se tome maksimalno posvete. To znači da čak i kad su umorni odrade trening jednako kvalitetno jer imaju izražen osjećaj dužnosti prema školi, trenerima i suigračima.

Treneri nisu profesionalci već profesori predmetne nastave na školi. Preuzimanje uloge trenera ekipe je opet slobodna odluka i na volonterskoj bazi koja dolazi iz potrebe da se pridonese zajednici. Hoće li trener raditi s ekipom dva ili pet sati dnevno nije propisano, no treneri obično sami odaberu maksimalno moguće vrijeme. Zbog odbojke ostaju duže u školi i nemaju cijeli radni vijek godišnji odmor, no nitko se ne buni zbog toga. Dan trenera koji su nas posjetili obično u Japanu počinje u 4h kad se bude. U 5h kreću na posao, a od 6:30h već počinje prvi trening. U 8h počinje razredna nastava, a u 16h drugi trening. Kući stižu oko 21h.

Edukacija se shvaća ozbiljno

Kad su bili u Zagrebu doslovno su mi svakodnevno pripremili cijeli list pitanja. Svaki tehnički i taktički detalj ih zanima. Sve što se tiče fizičke pripreme, periodizacije, psihologije, planiranja. Želja za usavršavanjem im je ogromna. U Japanu vrijeme kad ustanu i prije nego što odu na trening, vrijeme kad vlakom putuju na posao, vrijeme navečer kad se vrate kući, iskoriste da bi nešto novo naučili. Iako kod njih postoji jezična barijera i imaju problema sa stranom literaturom, u Japanu su se potrudili da tisuće trenera bude svakodnevno educirano. Ne postoji odstupanje učenja tehnike od trenera do trenera ili od regije do regije. Svi rade jednako. Isti sustav, ista metoda, ista tehnika. Baze podataka i vježbi su ima dostupne čak preko mobilnih aplikacija. Svaki trening isplaniraju do detalja i rade dugogodišnje planove za svoje igrače.

Tehnika i metodika se razlikuju od naše

To bi mogla biti tema za sasvim novu kolumnu, ali ukratko zemlja koja ima broncu sa zadnjih Olimpijskih igara i uvijek je statistički u vrhu, barem što se tiče prijema i obrane, s djecom radi drugačije nego što se radi na našim prostorima. Uz to što odrade puno više sati, svako učenje tehnike (počinju kad djeca imaju 6-7 godina) je puno dinamike. Najveće razlike su u dizanju jer drugačije formiraju košaricu i u podlaktičnom odbijanju gdje je zabranjeno podizanje centra ravnoteže, a prilikom odbijanja nije se potrebno zaustavljati. U napadu, bloku, servisu i dizanju su puno zahtjevniji jer traže da djeca barataju s nekoliko različitih tehnika. Kretanje u terenu je razrađeno da zadnjeg koraka.

Još bi se moglo nabrojati stvari koje se tiču njihovih životnih stilova, navika, prehrane, filozofije i radne etike. Ono što je jako bitno, cijeli sustav obuke mladih odbojkaša funkcionira bez ikakvog novca. Škola daje svojoj ekipi dvoranu, s tim da zimi nikad ne pale grijanje da bi uštedili. Opremu i putovanja financiraju roditelji. Nemaju sudaca, već su mladi igrači dužni savršeno poznavati pravila sporta kojim se bave i sude si sami. Nitko nema osobnog interesa u cijelom procesu. Osnovna motivacija je društveni doprinos.

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Newsletter

Pretplatite se na naš newsletter. Budite u toku s našim vijestima i proizvodima iz Webshopa.

Ne šaljemo spam poruke!